Nebo na zemlji

....svi znaju da Ivki voli kad se nešto svira, jelda, jelda? E nekidan je nebo sviralo na zemlji.Već sam prije na blogu spominjala carillon - zvonasti instrument koji ima "tipke" :) Jedan od najvećih i najljepših se nalazi, a gdje drugdje nego u Leuvenu, u tornju sveučilišne knjižnice... I uveseljava narod iz dana u dan, a posebno ljeti.

Kako ove godine carillon slavi 500 godina, 7 ljetnih subota priređuju se carillon koncerti. Prije koncerta - besplatan obilazak tornja i carillona, jedino se treba najaviti mailom. Cijena - samo 296 stepenica. Došao neki "dječarac" i počeo nam objašnjavati, i doveo nas gore, i sav je zabavan, i kaže "I will have the concert tonight". WHOA! Po tornju me vodi i za mene svira ni manje ni više nego - University Carillonneur, Luc Rombouts. Oborio me s nogu :) I još sam ga ja gore pilala s nekim pitanjima i pokazivao mi kako izgledaju note i svašta nešto.



Siđete s tornja, a samo za vas, koji su se penjali - besplatni sokići i vino. Časti Sveučilišna knjižnica. Pritom upoznate nevjerojatno pričljivog mladog Belgijanca koji je završio povijest i radi u knjižnici kao vodič, al eto sad pomaže pa nam toči sokiće :-))

Onda slijedi koncert... Predgrupa carillonu: bubnjari na japanskim bubnjevima, Araumi Daiko :)



I konačno... savršenih sat vremena, međunarodna glazba na zvonima. Zanimljivo su to složili, postoje tri mjesta:

• luister (slušanje) - najbolje mjesto za audiofile, u tišini u parku iza knjižnice - savršeno
• kijk (gledanje) - izležavanje u ležaljkama, slušanje i gledanje carillonaša
• drink (ah :-) )- okolni barovi :)

Ne znam, ne znam... ja bi to svirala... (lik kaže da je, naravno, zabranjeno vježbanje u tornju :) Da ne bi cijeli grad morao slušati kako griješi - pa vježba na ksilofonu) Ima institut u Leuvenu, i prastara vrhunska škola u Mechelenu (odmah pokraj Leuvena)

A gdje ću se onda zaposlit?!

I zašto je bilo važno najaviti se? Heh... dakle najavila sam se par sati prije (u smislu "ako ima mjesta"), nisam dobila odgovor, nacrtala se tamo "u dobroj vjeri", nitko me ništa nije pitao. Navečer stiže mail od tog carillonaša da eto, ne zna jesam li bila, ali da je sve bilo popunjeno, pa više sreće drugi put... Ne zna on s kakvim Balkancima ima posla (zapravo sam mu odgovorila da sam bila i uživala, iako se čini da nisam trebala :-) Par ljudi očito nije došlo).

Općenarodna nogometna zabava

Je, sad više nije zanimljivo. Svjetsko prvenstvo je prošlo, više se nitko ni ne sjeća (baš mi je to super, ljudi kao žive za nogomet, finale dođe i prođe, i to je to... Samo Paul ostaje :) ).



Nisam baš pratila događanja, iako čak imam i DVB-T karticu. Nije zanimljivo kad nema Hrvata. Zato su me redovito izvještavali uredski cimeri Španjolac i Ekvadorac (koji su bili šokirani što se veselim kad su Srbija i Slovenija pobijedile, da kako mogu navijati za susjede, ito još "te i takve"...). Pogledala sam ukupno dvije polovice dvaju utakmica. No, atmosfera za vrijeme gledanja je baš zanimljiva - trg Oude Markt ("najveći bar u Europi"), se sav pretvori u navijače, zastave su izvješene na birtiji kod koje je najveća gužva, a pošto se ovdje nađe ljudi baš svakakvih nacija, uvijek je napeto :)

Da nadoknadim svoju nezainteresiranost, na finale sam otišla (opet) u središte zbivanja - u Amsterdam! Zapravo, lažem... Par mjeseci unaprijed sam znala da ću taj vikend biti u Nizozemskoj, tko bi tada mogao i pomisliti da će taj dan tamo biti nogometna ludnica :) I bila je. Nisam baš navijala nizakoga posebno, no ako ste u Amsterdamu na dan finala svjetskog prvenstva, bolje vam je da ste narančasti... Pa eto, znala sam da će mi švedska majica Sveučilišta Malardalen bar jednom savršeno poslužiti (hvala, Ivica, na majici ;-) ) - nijansa narančaste je upravo savršena :-D



Istina je da su mi navijači s jedne strane malo "pokvarili" razgledavanje Amsterdama - količina ljudi na ulicama je bila wow, i nije bila baš razgledavačka atmosfera (čak su i "prozori" većinom bili izvan službe, barem prije utakmice). S druge strane, živost navijača je bila baš super doživljaj. I nekim čudom, iako prezirem i izbjegavam sve velike i bučne skupove, ovo nije bilo tako strašno. Da se nađem u sličnoj situaciji u Hrvatskoj, hm... ne znam, vjerojatno bi pobjegla od panike i divljih navijača. No ovi su, osim što su proizvodili ogromne količine smeća, bili baš ok. Tu i tamo smo nabasali na hrabre grupice u crvenim španjolskim dresovima, kako se slikaju zajedno s Oranje, i sve 5...



Nažalost, nisam dočekala samu utakmicu, morala otići pola sata prije početka (treba se voziti 3.5 sata natrag, a ovo bijaše zadnji vlak). Možda je i bolje, tko zna kako je grad izgledao kad su Oranje izgubili :(

By the way, ako se slučajno pitate što ima u Nizozemskoj... pa nije me baš impresionirala, Belgija mi je puno ljepša. Bijasmo u Rotterdamu, koji bezveze grad. Jedino što valja je park, luka, i - Cube houses! Zbog "kijk kubusa" je vrijedilo doći :) I zbog trešanja :) (Facebook ekipa zna kako redovito pratim cijene :) Leuven je još uvijek na 7 € / kg :( u Rotterdamu ih se najela za 2.5 € / kg).

Amsterdam me nije nešto oduševio, možda zbog kratkog vremena, kišurine koja nas je uhvatila u nezgodnom trenu, činjenice da poslije 8 navečer, a posebno poslije 10, ne možeš ništa pojesti (pa smo dobar dio večeri proveli tražeći hranu, s još nekim gladnim jadnicima)... Trava miriši posvuda, ko Cvjetno ili Sava u najboljim danima... Hrana je poprilično bezveze - protestanti se ne znaju hraniti, pređeš u katoličku Belgiju i eto bakanalija...

Štajaznam... Nije mi nešto... razmazila me Belgija ;-)