Danas sam bila osobito vrijedna i pojavila se na početku Orientation Daysa za internacionalne studente - tjedan dana prije nego im nastava počne sve im se fino objasni, pokloni besplatni sokić, odvede na par izleta itd. A na početku - Dutch survival kit :-)
Moram priznati, već se dugo nisam ovako zabavljala. 90 minuta učenja nizozemskog na čistom nizozemskom, naravno (bez trunke engleskog, sve po pravilima jezičarske struke :-) )
U velikom sam iskušenju da upišem neki 1-semestralni tečaj, kad sam već tu... Jezik je ko njemački, samo puno gori :-)
A da mi ne biste ostali zakinuti za zabavu, evo i pjesmice. Oprez, prilično je zarazna...
Mijn naam is Jan
Ik ben in Nederland geboren
Ik heet Herman
Mijn achternaam die is Van Doorn
Ik ben Hassan
Ik ben in Afrika geboren
Ik kom uit Iran
Aangenaam
Wie ben jij?
Wat is je naam?
Waar woon jij?
Waar kom jij vandaan?
Ik ben Arman
Ik ben in Azie geboren
Mevrouw Van Dam
Mijn voornaam die is Hannelore
In Amsterdam woon ik
Daar ben ik ook geboren
Peter is mijn naam
Angenaam
srijeda, 3. veljače 2010.
Ali nekih stvari ima, što ne govore se svima...
... ali meni su ih šapnuli (tko je premlad da se sjeća ovoga? Da čujem?)
I dok su se profesori prešetavali jučer u haljinicama, ja sam šopingirala s dragim i zanimljivim ljudima - Hrvaticom i Belgijancem (hvala!). Muvali smo se po Ikei (hehe, imam Ikeu na ~10 km od kuće, šteta što se trenutno preuređuje pa nema pola toga), pa po supermarketu, i onda... ta-daaaaa...
"Jesi li znala da imaš International food shop na 100 m od kuće?" Jok. A kad tamo, uuuu... skriveno blago, svega i svačega nabacanog :-). Turske jufke, bliskoistočne placke (k'o da sam u Jordanu), kineski rezanci, i, i, i?
Ne kanim se baš time hraniti (iako bi Cedevita mogla dobro doći :-) ), ali bilo bi zanimljivo usporediti cijene (imam desetak slika u galeriji)... U svakom slučaju, neobičan je osjećaj kad u International food shopu pronađete hrpu "svoje" hrane (a niste, npr. u Minasu na granici Austrije i Slovenije)...
.jpg)
I dok su se profesori prešetavali jučer u haljinicama, ja sam šopingirala s dragim i zanimljivim ljudima - Hrvaticom i Belgijancem (hvala!). Muvali smo se po Ikei (hehe, imam Ikeu na ~10 km od kuće, šteta što se trenutno preuređuje pa nema pola toga), pa po supermarketu, i onda... ta-daaaaa...
"Jesi li znala da imaš International food shop na 100 m od kuće?" Jok. A kad tamo, uuuu... skriveno blago, svega i svačega nabacanog :-). Turske jufke, bliskoistočne placke (k'o da sam u Jordanu), kineski rezanci, i, i, i?
- Životinjsko carstvo - obratite pažnju na naziv na slici :D
- Mikado
- Crvenka jaffa cakes
- Štrudle
- Jadro napolitanke
- Eurocrem blok i "kremica"
- Podravka juhe - 6 vrsta
- Cedevita
- Eva ribe iz konzerve
- Gavrilović mesni doručci i paštete
- ... i puno žlica Vegete, naravno!
Ne kanim se baš time hraniti (iako bi Cedevita mogla dobro doći :-) ), ali bilo bi zanimljivo usporediti cijene (imam desetak slika u galeriji)... U svakom slučaju, neobičan je osjećaj kad u International food shopu pronađete hrpu "svoje" hrane (a niste, npr. u Minasu na granici Austrije i Slovenije)...
utorak, 2. veljače 2010.
Prijestolje mudrosti
E, jesam smotana... Trebalo mi je nešto vremena u cijeloj ovoj zbrci da se složim i shvatim + pročitam što i kako se to danas slavi.
Dakle, danas ljenčarim. 2. veljače je neradan dan za KULeuven, dan Sveučilišta, točnije dan njihove zaštitnice, Majke Božje. Još od 1426. kada je "staro" sveučilište otvoreno, kao rođendan KUL-a slavio se 8. rujna, blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije. Vjeruje se da je Marijinim zagovorom Leuven spašen od nizozemsko-francuske opsade 1635.
"Novo" katoličko sveučilište osnovali su belgijski biskupi 1834. te su ga posvetili Mariji. Njena je slika, s ljiljanima i zvijezdom postala simbol Sveučilišta, što se (uz neke promjene) održalo do danas. Čudotvorni kip koji se ovdje posebno štovao dobio je naziv Prijestolje mudrosti (iz litanija Majci Božjoj), a s vremenom su se naziv, kip i svučilište "isprepleli" :-)
Sveučilište je za dan svoje zaštnitnice odabralo 2. veljače, Svijećnicu - blagdan Isusovog prikazanja u hramu - jedan od najstarijih kršćanskih blagdana.
I kako to izgleda? Pa, ništa živo vezano za sveučilište tog dana ne radi, profesori u svojoj "obleki" defiliraju gradom (umjesto procesije sa svijećama, hm...). Svi oni idu na svečanu misu koja se slavi u glavnoj gradskoj crkvi sv. Petra (ne bijah, al sam uletila na 2 minute na sporedni ulaz, fino pjevaju, samo mi je čudno zašto je Slava pjevana na francuskom umjesto na nizozemskom? Nisam dočekala da čujem na kojem je jeziku misa... :-( ) Poslije se podijeli pokoji počasni doktorat i tako... Što meni odmah ne daju jedan da se ne mučim?...
Istina jest da nisu baš jako "pravovjerni", da ih je papa par puta oprao, jednom za neku teologiju, jednom za istraživanja na matičnim stanicama, ali meni je drago da mi je sveučilište - Katholieke :-)
Za one koji žele znati više:History of the Patron's feast
Dakle, danas ljenčarim. 2. veljače je neradan dan za KULeuven, dan Sveučilišta, točnije dan njihove zaštitnice, Majke Božje. Još od 1426. kada je "staro" sveučilište otvoreno, kao rođendan KUL-a slavio se 8. rujna, blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije. Vjeruje se da je Marijinim zagovorom Leuven spašen od nizozemsko-francuske opsade 1635.
"Novo" katoličko sveučilište osnovali su belgijski biskupi 1834. te su ga posvetili Mariji. Njena je slika, s ljiljanima i zvijezdom postala simbol Sveučilišta, što se (uz neke promjene) održalo do danas. Čudotvorni kip koji se ovdje posebno štovao dobio je naziv Prijestolje mudrosti (iz litanija Majci Božjoj), a s vremenom su se naziv, kip i svučilište "isprepleli" :-)
Sveučilište je za dan svoje zaštnitnice odabralo 2. veljače, Svijećnicu - blagdan Isusovog prikazanja u hramu - jedan od najstarijih kršćanskih blagdana.
I kako to izgleda? Pa, ništa živo vezano za sveučilište tog dana ne radi, profesori u svojoj "obleki" defiliraju gradom (umjesto procesije sa svijećama, hm...). Svi oni idu na svečanu misu koja se slavi u glavnoj gradskoj crkvi sv. Petra (ne bijah, al sam uletila na 2 minute na sporedni ulaz, fino pjevaju, samo mi je čudno zašto je Slava pjevana na francuskom umjesto na nizozemskom? Nisam dočekala da čujem na kojem je jeziku misa... :-( ) Poslije se podijeli pokoji počasni doktorat i tako... Što meni odmah ne daju jedan da se ne mučim?...
Istina jest da nisu baš jako "pravovjerni", da ih je papa par puta oprao, jednom za neku teologiju, jednom za istraživanja na matičnim stanicama, ali meni je drago da mi je sveučilište - Katholieke :-)
Za one koji žele znati više:History of the Patron's feast
 |  |
 |  |
nedjelja, 31. siječnja 2010.
I want to ride my bicycle
Tako kažu Queenovci... I don't want to, ali ću morati. Ovaj grad je taman za bicikl - mrvicu je prevelik da biste hodali okolo, a tako je zbijen da busevi (kojih je ogroman broj, upravo nevjerojatno i pomalo neoptimalno) mile kroz grad s 10 na sat, i staju svakih parsto metara... Drugi razlog što su tako spori je da su busevi predzadnja karika u lancu prometa - prvi su pješaci, koji hodaju kako hoće, onda su biciklisti, koji voze kako hoće (ali ne bi smjeli), pa slijedi bus... A auti? Nemojte mi doći u posjet - autom! :)
Bicikl... Ovdje se bicikli većinom unajmljuju. Postoji Velo, koji iznajmljuje "bicikle", za male pare (33 € me došlo 6 mjeseci bicikla). A zašto je bicikl u navodnicima? :-) :-) Kad sam ga unajmila, moji su pitali: "jel kao tvoj (ukradeni) Metro-cikl?" MOLIM? Metro-cikl? Moj Metro-cikl za 600 kn je apsolutno čudo tehnike, a ovi bicikli ovdje su doslovno krama... Ne, ne preuveličavam, s ovim biciklima ne biste htjeli otići do lokalne trgovine, a kamoli do, npr. FER-a (koji bi to smijeh bio :D :D). Ovdje je ideja imati što stariju kramu, kako biste izbjegli krađu, jer je to jedina vrsta zločina koja ovdje cvate (inače je grad ultra-siguran).
.jpg)
Krama iz mog paviljona...
I tako ja odem po svoje biciklo... Trenutni je izbor bio njih 20-ak, sve jedan gori od drugoga. Sjetila sam se mudrih riječi Španjolca-cimera na poslu: "Choose white or pink, otherwise you will not be able to find it" :-D I zamislite, našla sam si white-purple bike :D Ipak sam ja curica... Jedino je problem što je bicikl - mali. Istina je da je mene strah velikih bicikala, posebno ako moram zakočiti i spasiti se kad se ispred mene pojavi Leuven-bus (znam da sad kolutate očima, vi biciklisti, što ću vam ja, život mi je mio). Mislim da ću ga zamijeniti dok se samo malo naviknem na bicikle i promet...
.jpg)
Da je samo mrvicu veći... al baš je sladak, u usporedbi s drugima...
I dakle, uzmem ja bike i slijede problemi:
Nevjerojatno, ali čekali su. I bus je bio dobar. Nitko mi nije napravio nikakvo zlo, navikli su na glupe bezglave bicikliste. Ali, nasljeđe iz Hrvatske neće tako lako nestati... Ne mogu baš zamisliti da se u 4 popodne bezbrižno vozim npr. Savskom skupa s autima (vožnja pločnikom je najstrože zabranjena i masno se kažnjava). No, ovdje to nekako funkcionira...
...
Sreća moja, te je noći pao snijeg, i baš je bilo super jer, eto, neću voziti bicikl :-). Ali, ali, ovdje se bicikl vozi i po kiši i po snijegu, i po ledu... Evo, sad sam se ohrabrila, nedjelja je, prometa nema, provozala sam se do faksa i natrag, profulala hrpu cesta, triput gledala kartu kud sam sad zalutala :-D (i inače se vrhunski snalazim u prostoru :-) ), i još uvijek sam živa... Na povratku, uzbrdo, mi je trebalo 12 minuta. S obzirom da živim na pravom, pravcatom brdu (koje sam ja sreće, jedinom u Leuvenu, izgleda :) ), i da imam bicikl potpuno krive veličine, i da mi je sport oduvijek bio jača strana, predviđam se vratiti u ZG s 10-ak kila manje (ali nadam se da će mi svi ekstremiteti i dalje biti na broju)... jedino bi mi belgijske čokolade mogle pokvariti računicu...
...a možda da odustanem od bicikla? :)
Za one koji žele znati više, priručnik za bicikliste kojeg je izdala policija ima 83 stranice :)
Bicikl... Ovdje se bicikli većinom unajmljuju. Postoji Velo, koji iznajmljuje "bicikle", za male pare (33 € me došlo 6 mjeseci bicikla). A zašto je bicikl u navodnicima? :-) :-) Kad sam ga unajmila, moji su pitali: "jel kao tvoj (ukradeni) Metro-cikl?" MOLIM? Metro-cikl? Moj Metro-cikl za 600 kn je apsolutno čudo tehnike, a ovi bicikli ovdje su doslovno krama... Ne, ne preuveličavam, s ovim biciklima ne biste htjeli otići do lokalne trgovine, a kamoli do, npr. FER-a (koji bi to smijeh bio :D :D). Ovdje je ideja imati što stariju kramu, kako biste izbjegli krađu, jer je to jedina vrsta zločina koja ovdje cvate (inače je grad ultra-siguran).
Krama iz mog paviljona...I tako ja odem po svoje biciklo... Trenutni je izbor bio njih 20-ak, sve jedan gori od drugoga. Sjetila sam se mudrih riječi Španjolca-cimera na poslu: "Choose white or pink, otherwise you will not be able to find it" :-D I zamislite, našla sam si white-purple bike :D Ipak sam ja curica... Jedino je problem što je bicikl - mali. Istina je da je mene strah velikih bicikala, posebno ako moram zakočiti i spasiti se kad se ispred mene pojavi Leuven-bus (znam da sad kolutate očima, vi biciklisti, što ću vam ja, život mi je mio). Mislim da ću ga zamijeniti dok se samo malo naviknem na bicikle i promet...
Da je samo mrvicu veći... al baš je sladak, u usporedbi s drugima...I dakle, uzmem ja bike i slijede problemi:
- po gradu se jedva snalazim pješice, kamoli bikeom. Ulice su zbijene jedna do druge, sve su zgrade u centru iste, a nazivi ulica nit' su pamtljivi niti lako izgovorljivi... I sad ja moram dovesti bicikl kroz: Minderbroederstraat, Kapucijnenstraat, Sint-Jacobsplein, Hertstraat, Kaboutermanstraat (iz ove ulice ulazim u dom, a ti Kabouteri su vrtni patuljici :D)
- osim naziva ulica, obavezno moram gledati i prometne znakove. To je poprilično komplicirana stvar, jer hrpa znakova ima iznimke za bicikle, i sad osim što se vozim i pazim da me netko ne pogazi, i da uđem u pravu ulicu, još moram to uspjeti pročitati i prevesti si u glavi :D (‘Fiets toegestaan tussen 19 en 11u’, ‘Uitgezonderd laden en lossen van 6u. tot 11u.’, ‘Verboden fietsen te stallen vanaf...‘)
- 4 su sata popodne - rush hour i pada kiša, imam ruksak od barem 4 kile na leđima
Nevjerojatno, ali čekali su. I bus je bio dobar. Nitko mi nije napravio nikakvo zlo, navikli su na glupe bezglave bicikliste. Ali, nasljeđe iz Hrvatske neće tako lako nestati... Ne mogu baš zamisliti da se u 4 popodne bezbrižno vozim npr. Savskom skupa s autima (vožnja pločnikom je najstrože zabranjena i masno se kažnjava). No, ovdje to nekako funkcionira...
...
Sreća moja, te je noći pao snijeg, i baš je bilo super jer, eto, neću voziti bicikl :-). Ali, ali, ovdje se bicikl vozi i po kiši i po snijegu, i po ledu... Evo, sad sam se ohrabrila, nedjelja je, prometa nema, provozala sam se do faksa i natrag, profulala hrpu cesta, triput gledala kartu kud sam sad zalutala :-D (i inače se vrhunski snalazim u prostoru :-) ), i još uvijek sam živa... Na povratku, uzbrdo, mi je trebalo 12 minuta. S obzirom da živim na pravom, pravcatom brdu (koje sam ja sreće, jedinom u Leuvenu, izgleda :) ), i da imam bicikl potpuno krive veličine, i da mi je sport oduvijek bio jača strana, predviđam se vratiti u ZG s 10-ak kila manje (ali nadam se da će mi svi ekstremiteti i dalje biti na broju)... jedino bi mi belgijske čokolade mogle pokvariti računicu...
...a možda da odustanem od bicikla? :)
Za one koji žele znati više, priručnik za bicikliste kojeg je izdala policija ima 83 stranice :)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)