... iz mikrovalne (iako je bolja kad ju ja napravim :D)...
Al zašto pobogu jedem hranu iz mikrovalne? Pa da vidimo...
U studentskom sam domu doznala važnu stvar: nema socijalizma! Svatko za se travu pase :) Nema posteljine, nema jastuka, nema deke... Ima OGROMNA kuhinja sa 6 ploča za kuhanje, pećnicom i mikrovalnom. Ali nema: tanjura, čaše, vilice, krpe za brisanje, detergenta za pranje suđa...
Rekli bi sad ovi sa Save: Ah, ne pretjeruj, Ivki, pa ima i Sava kuhinju pa nema ničeg... Naravno da ima, ali to uopće nije TAKVA kuhinja. ovo je prava pravcata kuhinja pored prave, pravcate dnevne sobe s kaučevima koju dijeli samo nas 10. Tu se actually živi zajedno...
I šta onda: eh... nije istina da nema tave: ima ih jedno 20. Točnije, 21, od danas. samo što nikom nije na pamet palo da podijeli te tave? Da netko donese tavu, netko 4 tanjura, netko da kupi detergent? Ne,ne,ne, svatko za se travu pase...?!
Dakle, što sad radim - šopingiram. Jedna tava, 4 tanjura (teško kupit jednog :) ), jedan nož, jedan otvarač konzervi (koliko vam otvarača konzervi treba za 10 ljudi po kuhinji?).... Jučer sam vrlo bezobzirno i balkanski pitala susjedu jel smijem posudit njen pribor za jelo, pa mi je rekla da je ta i ta ladica njena, i da se poslužim dok se ne snađem, ali da svakako to operem i vratim na mjesto(?!?!?)... (tako da sad ne moram prstima jesti paštu :D)
A kako su nepraktični općenito, to je čudo jedno... sve po pravilima, sve by the book. Imamo 2 zajednička tuša. Pokazuju oni meni to, a u tušu nigdje ničeg za stavit šampon/štoveć... pitam pa dobro, šta je s tim? A eto, nema... Pa dobro, glupani jedni, što ne stavite ono što se zalijepi vakumom a košta jedno 10 kn, i svi sretni (pomisao zakucavanja nečeg u zid nisam ni izgovorila)... Samo su slegnule ramenima... :) :)
Gotov ručak... :) fino je bilo...
subota, 30. siječnja 2010.
petak, 29. siječnja 2010.
Gradsko-bankovne petljancije...
Jučer sam čekala 2 h u City Hallu da se prijavim kao "građanin", to je sve prošlo prilično ok. Dopao me lik za kojeg se jutros (jer sam opet bila tamo) ispostavilo da je "supervisor", sve fino sredio, posjetit će me policajac da vidi jel živim tamo gdje sam rekla, onda ću se vratit u City Hall i podnijet molbu za osobnu kartu - sve u svemu kaže nešto više od mjesec dana.
I onda slijede problemi...
Kako su mi rekli u Briselu, MORAM otvorit račun u banci. Dođem u banku (KBC), koju su mi preporučili ovi s faksa, u svoju poslovnicu vrlo blizu doma: "Oću otvorit račun, studentski, za 6 mjeseci, iz Hrvatske sam."
Ne može! Zašto na može? Zato što ovo nije dobar papir (papir prepun nizozemskog kojeg su mi dali jučer u City Hallu). Šta mu fali? Ovaj datum tu je 14.3. (datum do kojeg trenutno smijem biti tu što se grada tiče, dok mi se pravi osobna - dotad će se napraviti). Banka želi papir na kojem piše barem 3 mjeseca.
I ovako i onako... "Ne može, takav je zakon.", a kako drugi studenti mogu? "Ne može nitko."
Ne bilo mi teško, odem u City Hall, "dali ste mi dokument s prekratkim datumom, banka mi ne da račun". Cura gleda, "ovo je prvi put u životu da čujem takvu glupost". Pa gdje sam bila, ovo ono... ajmo mi njih nazvat... (reko poslovnica nije u centru grada, možda ne znaju). Nazvala cura, dada, sjećaju se mene, ali eto lik je baš na telefonu... I zove lik natrag, al je uspio dobit ne nju, nego onog šefa (iz vijećnice, od jučer). Dođe šef: "Aaaa, you are here again?!?!" :D Šef kaže "to je najveća glupost koju sam čuo, idem ih oprat.". I objašnjava njima šef, zakon po zakon, ovo ono... Onda ide poziv njihovoj središnjici u Briselu. Oni kažu "sve OK, slobodno otvorit." (sve to traje jedno 25 minuta, pritom cura sva sretna trlja ruke, ovo joj je uljepšalo dan, sad ide fight, neko će platit tamo, blablabla... Na kraju, cura kaže: "OK, ta poslovnica će sad nazvati svoju središnjicu, oni će joj reći isto što i mi, i sve će bit OK. A mi smo razgovarali i s drugom poslovnicom, evo odite tamo, oni će vam otvorit account, a kad dobijete karticu, odite se nasladjivat tamo u svoju poslovnicu da vam se ispričaju" :D I još šef trči za mnom, ja već na izlazu iz zgrade da mi još jednom kaže da odem u tu drugu poslovnicu.
I lijepo ja odem u središnju poslovnicu:
- I'd like to open an account
- Where are you from?
- Croatia
- How long will you be here?
- 6 months....
- Aaaaa, sorry, we don't open accounts for people from Europe for less than one year.
- Dobro, jel mi možete otvorit account na godinu dana, naplatite fee-jeve, pa ćemo ga poslije zatvorit.
- Ne može!
- Šta može?
- Ništa ne može.
- OK, pa ja nisam iz EU.
- Da, ali ste iz Europe. Da ste izvan Europe, mogli biste, a pošto ste iz Europe, ne možete.
- Dobro, al ja moram dobit svoju stipendiju...
- Koristite hrvatski račun.
- Ali NE MOGU, ne daju mi u vašem #&/$(&#/($ belgijskom Ministarstvu!
- Da, ali mi nismo ministarstvo, mi smo banka.....
(njihova cura je na pola ovog razgovora zvala šeficu, onu istu s kojom je razgovarao lik... Da mi ona to objasni... i ovo i ono - i ništa)
Svašta sam im izgovorila:
- Well, there's no need to be angry...
- Really?!? There isn't?
Izgubila sam samo cijelo jutro i hrpu kilometara.
Slijedi pokušaj s drugom bankom... A kako bi rekao moj novi šef: "It's the moment when you say 'OK, I will leave you and them to sort this problem alone' :D"
EDIT: Dan poslije sam otvorila račun u drugoj banci, bez ikakvih problema (nadam se), osim što mi je lik prvo napisao na ugovor da sam Nationality: Bosnian :D pa se fino ispričao, al je poslije, dok je tražio Hrvatsku u popisu pitao: Are you a nationality, really? (nitko ne može pronaći Hrvatsku, kad je pod H obično :D)
I onda slijede problemi...
Kako su mi rekli u Briselu, MORAM otvorit račun u banci. Dođem u banku (KBC), koju su mi preporučili ovi s faksa, u svoju poslovnicu vrlo blizu doma: "Oću otvorit račun, studentski, za 6 mjeseci, iz Hrvatske sam."
Ne može! Zašto na može? Zato što ovo nije dobar papir (papir prepun nizozemskog kojeg su mi dali jučer u City Hallu). Šta mu fali? Ovaj datum tu je 14.3. (datum do kojeg trenutno smijem biti tu što se grada tiče, dok mi se pravi osobna - dotad će se napraviti). Banka želi papir na kojem piše barem 3 mjeseca.
I ovako i onako... "Ne može, takav je zakon.", a kako drugi studenti mogu? "Ne može nitko."
Ne bilo mi teško, odem u City Hall, "dali ste mi dokument s prekratkim datumom, banka mi ne da račun". Cura gleda, "ovo je prvi put u životu da čujem takvu glupost". Pa gdje sam bila, ovo ono... ajmo mi njih nazvat... (reko poslovnica nije u centru grada, možda ne znaju). Nazvala cura, dada, sjećaju se mene, ali eto lik je baš na telefonu... I zove lik natrag, al je uspio dobit ne nju, nego onog šefa (iz vijećnice, od jučer). Dođe šef: "Aaaa, you are here again?!?!" :D Šef kaže "to je najveća glupost koju sam čuo, idem ih oprat.". I objašnjava njima šef, zakon po zakon, ovo ono... Onda ide poziv njihovoj središnjici u Briselu. Oni kažu "sve OK, slobodno otvorit." (sve to traje jedno 25 minuta, pritom cura sva sretna trlja ruke, ovo joj je uljepšalo dan, sad ide fight, neko će platit tamo, blablabla... Na kraju, cura kaže: "OK, ta poslovnica će sad nazvati svoju središnjicu, oni će joj reći isto što i mi, i sve će bit OK. A mi smo razgovarali i s drugom poslovnicom, evo odite tamo, oni će vam otvorit account, a kad dobijete karticu, odite se nasladjivat tamo u svoju poslovnicu da vam se ispričaju" :D I još šef trči za mnom, ja već na izlazu iz zgrade da mi još jednom kaže da odem u tu drugu poslovnicu.
I lijepo ja odem u središnju poslovnicu:
- I'd like to open an account
- Where are you from?
- Croatia
- How long will you be here?
- 6 months....
- Aaaaa, sorry, we don't open accounts for people from Europe for less than one year.
- Dobro, jel mi možete otvorit account na godinu dana, naplatite fee-jeve, pa ćemo ga poslije zatvorit.
- Ne može!
- Šta može?
- Ništa ne može.
- OK, pa ja nisam iz EU.
- Da, ali ste iz Europe. Da ste izvan Europe, mogli biste, a pošto ste iz Europe, ne možete.
- Dobro, al ja moram dobit svoju stipendiju...
- Koristite hrvatski račun.
- Ali NE MOGU, ne daju mi u vašem #&/$(&#/($ belgijskom Ministarstvu!
- Da, ali mi nismo ministarstvo, mi smo banka.....
(njihova cura je na pola ovog razgovora zvala šeficu, onu istu s kojom je razgovarao lik... Da mi ona to objasni... i ovo i ono - i ništa)
Svašta sam im izgovorila:
- Well, there's no need to be angry...
- Really?!? There isn't?
Izgubila sam samo cijelo jutro i hrpu kilometara.
Slijedi pokušaj s drugom bankom... A kako bi rekao moj novi šef: "It's the moment when you say 'OK, I will leave you and them to sort this problem alone' :D"
EDIT: Dan poslije sam otvorila račun u drugoj banci, bez ikakvih problema (nadam se), osim što mi je lik prvo napisao na ugovor da sam Nationality: Bosnian :D pa se fino ispričao, al je poslije, dok je tražio Hrvatsku u popisu pitao: Are you a nationality, really? (nitko ne može pronaći Hrvatsku, kad je pod H obično :D)
srijeda, 27. siječnja 2010.
Konji i magarci
...smještaj.. tu smo dakle...
Prosječne cijene smještaja za studente:
Eto, upravo to sam, čini se, uspjela dobiti, jer ipak smo mi "zemlja u razvoju", a mojih 800 € stipendije se smatra niskom stipendijom (vjerujte mi, tako i jest). I tako ću ja veselo spavati u "domu za siromahe", imati svoj sobičak s lavaboom, dijeliti dnevnu sobu i kuhinju s još 10 soba. Dom izvana izgleda ko zatvor, a i nije neka sreća ni iznutra po hodnicima i tako...
Da se razumijemo, meni je to super. Navike iz doma ostaju - kad ti nešto ne radi, odeš pa prijaviš (još bolje, ovdje pošalješ mail). Ne moraš se svađati s idiotima-vlasnicima, nije ti hladno i kotlić ti radi... Neprocjenjivo.
E sad, gdje su tu konji i magarci...
Uživajte, dragi moji :)
EDIT: Smanjili su mi stanarinu na 180 €, siromašnija sam nego su mislili :) Al si moram kupiti jastuk, deku, posteljinu, plahte... nema ko na Cvjetnom, odeš u skladište pa si uzmeš... :)
Prosječne cijene smještaja za studente:
- garsonijera (soba + kupaonica + kuhinjica) = 400 - 500 €
- soba (s dijeljenom kupaonicom i kuhinjom na cca 10 ljudi) = 250 - 350 €
- subvencionirana soba u studentskom domu = 200 €
Eto, upravo to sam, čini se, uspjela dobiti, jer ipak smo mi "zemlja u razvoju", a mojih 800 € stipendije se smatra niskom stipendijom (vjerujte mi, tako i jest). I tako ću ja veselo spavati u "domu za siromahe", imati svoj sobičak s lavaboom, dijeliti dnevnu sobu i kuhinju s još 10 soba. Dom izvana izgleda ko zatvor, a i nije neka sreća ni iznutra po hodnicima i tako...
Da se razumijemo, meni je to super. Navike iz doma ostaju - kad ti nešto ne radi, odeš pa prijaviš (još bolje, ovdje pošalješ mail). Ne moraš se svađati s idiotima-vlasnicima, nije ti hladno i kotlić ti radi... Neprocjenjivo.
E sad, gdje su tu konji i magarci...
- 200 € za "siromahe"?
- 400 € za garsonijeru? (pričamo o studentima!)
- Dijeljeni wc?
- 5 € ručak za studente, izbora skoro da i nema (al hrana je fina)
- švercanje za ručak (plaćam 8 € trenutno, nemam "X-icu" još)? Kakvo švercanje?!? nitko ni pomisliti... (yeah, we hope that you will get it as soon as possible)
Uživajte, dragi moji :)
EDIT: Smanjili su mi stanarinu na 180 €, siromašnija sam nego su mislili :) Al si moram kupiti jastuk, deku, posteljinu, plahte... nema ko na Cvjetnom, odeš u skladište pa si uzmeš... :)
Živ sam...
Za sve koji se brinu, a ima ih: živ sam :)
Ukratko:
Ukratko:
- unutar 75 minuta od slijetanja sam dobila ured, stol, stolicu, monitor, tastaturu koja svijetli i misa, internet i salicu za besplatnu kavu na faksu...
- unutar 12 sati od slijetanja sam naučila gdje je free WiFi u gradu, što mi je ovaj čas prijeko potrebno...
- unutar 24 sata od slijetanja imam svoju sobu u studentskom domu "za siromahe" (ovo zavrijedjuje cijeli novi post).
- unutar istih 24 sata vjerojatno imam žuljeve na nogama (ne želim pogledati) od silnog hodanja po gradu. Autobusa ima hrpa ali su spori, vozikat me se ne može baš stalno, a bicikl - moram unajmiti. Čim prije.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)