Gradsko-bankovne petljancije...

Jučer sam čekala 2 h u City Hallu da se prijavim kao "građanin", to je sve prošlo prilično ok. Dopao me lik za kojeg se jutros (jer sam opet bila tamo) ispostavilo da je "supervisor", sve fino sredio, posjetit će me policajac da vidi jel živim tamo gdje sam rekla, onda ću se vratit u City Hall i podnijet molbu za osobnu kartu - sve u svemu kaže nešto više od mjesec dana.

I onda slijede problemi...

Kako su mi rekli u Briselu, MORAM otvorit račun u banci. Dođem u banku (KBC), koju su mi preporučili ovi s faksa, u svoju poslovnicu vrlo blizu doma: "Oću otvorit račun, studentski, za 6 mjeseci, iz Hrvatske sam."

Ne može! Zašto na može? Zato što ovo nije dobar papir (papir prepun nizozemskog kojeg su mi dali jučer u City Hallu). Šta mu fali? Ovaj datum tu je 14.3. (datum do kojeg trenutno smijem biti tu što se grada tiče, dok mi se pravi osobna - dotad će se napraviti). Banka želi papir na kojem piše barem 3 mjeseca.

I ovako i onako... "Ne može, takav je zakon.", a kako drugi studenti mogu? "Ne može nitko."

Ne bilo mi teško, odem u City Hall, "dali ste mi dokument s prekratkim datumom, banka mi ne da račun". Cura gleda, "ovo je prvi put u životu da čujem takvu glupost". Pa gdje sam bila, ovo ono... ajmo mi njih nazvat... (reko poslovnica nije u centru grada, možda ne znaju). Nazvala cura, dada, sjećaju se mene, ali eto lik je baš na telefonu... I zove lik natrag, al je uspio dobit ne nju, nego onog šefa (iz vijećnice, od jučer). Dođe šef: "Aaaa, you are here again?!?!" :D Šef kaže "to je najveća glupost koju sam čuo, idem ih oprat.". I objašnjava njima šef, zakon po zakon, ovo ono... Onda ide poziv njihovoj središnjici u Briselu. Oni kažu "sve OK, slobodno otvorit." (sve to traje jedno 25 minuta, pritom cura sva sretna trlja ruke, ovo joj je uljepšalo dan, sad ide fight, neko će platit tamo, blablabla... Na kraju, cura kaže: "OK, ta poslovnica će sad nazvati svoju središnjicu, oni će joj reći isto što i mi, i sve će bit OK. A mi smo razgovarali i s drugom poslovnicom, evo odite tamo, oni će vam otvorit account, a kad dobijete karticu, odite se nasladjivat tamo u svoju poslovnicu da vam se ispričaju" :D I još šef trči za mnom, ja već na izlazu iz zgrade da mi još jednom kaže da odem u tu drugu poslovnicu.

I lijepo ja odem u središnju poslovnicu:
- I'd like to open an account
- Where are you from?
- Croatia
- How long will you be here?
- 6 months....
- Aaaaa, sorry, we don't open accounts for people from Europe for less than one year.
- Dobro, jel mi možete otvorit account na godinu dana, naplatite fee-jeve, pa ćemo ga poslije zatvorit.
- Ne može!
- Šta može?
- Ništa ne može.
- OK, pa ja nisam iz EU.
- Da, ali ste iz Europe. Da ste izvan Europe, mogli biste, a pošto ste iz Europe, ne možete.
- Dobro, al ja moram dobit svoju stipendiju...
- Koristite hrvatski račun.
- Ali NE MOGU, ne daju mi u vašem #&/$(&#/($ belgijskom Ministarstvu!
- Da, ali mi nismo ministarstvo, mi smo banka.....

(njihova cura je na pola ovog razgovora zvala šeficu, onu istu s kojom je razgovarao lik... Da mi ona to objasni... i ovo i ono - i ništa)

Svašta sam im izgovorila:

- Well, there's no need to be angry...
- Really?!? There isn't?

Izgubila sam samo cijelo jutro i hrpu kilometara.

Slijedi pokušaj s drugom bankom... A kako bi rekao moj novi šef: "It's the moment when you say 'OK, I will leave you and them to sort this problem alone' :D"

EDIT: Dan poslije sam otvorila račun u drugoj banci, bez ikakvih problema (nadam se), osim što mi je lik prvo napisao na ugovor da sam Nationality: Bosnian :D pa se fino ispričao, al je poslije, dok je tražio Hrvatsku u popisu pitao: Are you a nationality, really? (nitko ne može pronaći Hrvatsku, kad je pod H obično :D)